Tumačenje

U tumačenju se razlikuju dvije osnovne tehnike:

Konsekutivno tumačenje

Sudionici u razgovoru i tumač govore naizmjenice u relativno kratkim intervalima. Ova tehnika zahtjeva razmjerno puno vremena, pošto govornici tumaču trebaju dati priliku, da reproducira njihov govor. Prednost ove tehnike jest, da tumaču nudi mogućnost prevođenja smislenih odlomaka govora, što pridonosi kvaliteti, razumljivosti i prirodnosti prijevoda na ciljni jezik.

Simultano prevođenje

U ovome slučaju govor sudionika se prevodi sa čim manjim vremenskim zastojem, bez čekanja kraja rečenice ili priloga. Na taj način komunikacija je znatno ubrzana ali je u pravilu potrebna uporaba pomoćnih sredstava, kao što su slušalice ili kabine za tumačenje, da bi se omogućio nesmetani tok komunikacije. Ako takva tehnika ne stoji na raspolaganju, koristi se varijanta simultanog tumačenja šaptano tumačenje. Pošto se od tumača traži, da istovremeno sluša i prevodi, opterećenje je znatno.Zbog toga se na konferencijama tumače mjenjaju u frekvenciji od pola sata.

Daljnje informacije o oblicima tumačenja od : "Generalne direkcije za tumačenje" Europske unije